U ovoj pčelarskoj kolumni još nismo progovorili o propolisu koji je uz med, pelud, vosak i pčelinji otrov još jedan čudesni proizvod koji je pčela odabrala za funkcioniranje svoje mnogobrojne zajednice. Nalazi ga na okolišnom bilju na pupovima i kori bjelogoričnog i uvijekzelenog bilja, gdje se pod imenom tzv. biljnih smola, njime i biljka štiti od nepovoljog uticaja vanjskih mikroorganizama, a koji u nju mogu prodrijeti tijekom pupanja lisnih ili cvjetnih pupova. Na biljkama je to svojevrsna brtva prilikom rasta. Ponegdje kao tanki ljepljivi film kojeg možete osjetiti na gotovo svakom pupu, a na topolama, brezi, johi, jasenu i npr. divljem kestenu posebice. Ime propolisu potječe od grčke riječi pro (ispred) i polis (grad). Njegova svojstva poznavala je već i egipatka civilizacija gdje je korišćen za mumifikaciju. Svi autori teksta o propolisu navode i Aristotela kao njegovog promotora.Vidjeti ćete da je i recept mumifikacije faraona preslika događanja u košnici.

Tijekom ove godine u mnogim tiskovinama i na net-u našli su se natpisi o tajanstvenom nestajanju pčela u 23 zemlje SAD-a. Što se zapravo događalo i zašto ? Pozornost je zasigurno još veća kada tajnu još ne otkrivaju niti znanstvenici svijeta.

Krajobrazne i klimatske različitosti Lijepe naše stvarale su vijekovima i kulturološke prehrambene navike i navade u proizvodnji i pripremi velikog broja prehrambenih delicija. Doda li se tome i uticaj unosa navika migracijom naroda i osvajača, sa svih strana svijeta, upitati se je i što nam je zapravo ostalo izvorno nacionalno. Može li med biti jedan od naših aduta ? Itekako, ali o tome kasnije.

Prijenos pčelinjih zajednica na željenu pašu poznat je pčelarima već stoljećima. U Europi su selili pčele izbjegavajući sezonske loše uvjete, najčešće zbog boljeg unosa i lakšeg premoštenja za pčelu najlošijeg aktivnog dijela godine, bilo zbog zime ili zbog vrućeg sušnog razdoblja. Po muzejima alpskog područja još stoje pomoćne naprave na koje se vezala košnica i koja se nosila na leđima, odnoseći tako pčele na mirisne alpske livade tijekom ljeta. To se činilo i čini s naših jadranskih otoka, seleći pčele tijekom ljeta na goranske ili ličke travnate visoravni. Moderniziranim naćinom dakako da se pčelaru i olakšava taj posao.

Promicanje pčelarstva kao djelatnosi dugo je koliko i povijest civiliziranog svijeta. Od egipatskih oznaka matice pčele uz faraonove simbole, preko latinskog mudroslovlja «Si sapis sis apis» /gdje je mudrost, tu je i pčela/. U raspre o pčelama kroz ljudsku povijest su se nizala dobro znana i neznana imena, od Aristotela, rimskih govornika , biblijskih ili poganskih bilježnika, do sve češćih i znanstveno dokazanih postavki posljednjih 300 godina.

Nedavna rutinska odluka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH o izmjenama i dopunama programa pravilne prehrane djece u vrtićima , a koju su prenijele neke hrvatske tiskovine, po kojoj se med ne preporučuje predškolskom uzrastu u vrtićima , pokazuje znakovit stupanj nacionalne upućenosti, obrazovne rezidue visokoškolovane farmakološke i medicinske administracije, gdje svojim pragmatičnim i nespretnim stavom zaborave reći sve.

Sustavna depopulacija ruralnih predjela u cijelom svijetu posljedica je koju prepoznaju i zemlje članice Europske unije. Mudrost je svake zemlje uobličiti svoj put u odabiru prioriteta  i nalaženje onih ciljeva koji i ruralnim dijelovima osiguravaju taj tzv. održivi razvoj, i ne samo  za okoliš već i za ljude. 

Naš prikaz hrvatskih medova nastavljamo pričom o kestenovom medu, a koji bi se zbog punoće svojih okusa, da se uspoređuje sa svijetom vina, svrstao u kategoriju cabernet souvignona. Čak mu je i boja slična, crvenkastosmeđa. Od svih vrsta europskih medova u kestenovom medu mora se nalaziti čak 85% peludnih zrnaca samog kestena, a za razliku od ostalih medova, koji smiju imati najmanje 15-45% peludi dominantne vrste po kojoj se medu i daje sortnost.

U mnogih se naroda lipa spominje u pjesmama, možda zato što je vjerovatno i najčešće šumsko drvo koje se uzgaja u parkovima i alejama ili kao soliterno stablo. U nas je i mjesec u kalendaru dobio ime po njoj, a dolazak ljeta svetkovao se narodnim veseljem uz lipanjske krijesove. Plijenila je svojim mirisom uzdahe i onih, rekli bi danas, najtvrdokornijih.

Ako je vaš odgovor NE postoje samo dva razloga. Prvi, zato što o ukusima ...( ili po preporuci lječnika to i ne smijete) , a drugi što jednostavno niste imali obiteljski odgoj, ili ste zapravo žrtva propagandno-marketinškog buma kojekakovih surogata, globalnih svjetskih proizvoda, sjajnih inventivnih mamutreklama, spotova i kako se to već rutinski obrađuje naša svijest. U surogatu vam daju samo dio potrebite hrane, u drugom to nadoknađuju i vi to plaćate.

Prvi mrazevi, snjegovi, viroze i prehlade, ali i dugi večernji sati dati će vam motiv za duže zadržavanje u toplini svog doma. To je još jedna prilika da našu nacionalnu urođenu sklonosti za feštanjem odradimo s punom predanošću u trošenju plodova prirode.

Proljetna boja mladog bagremovog lista kao da se još i pomiješala s djevičanskim bjelilom cvijeta bagrema te tako i zastane na boji ovog meda. A diskretan miris cvijeta skrio se u mednom bouqetu.