U normalnim godinama svibanj je mjesec kulminacije događanja na pčelinjacima. Vrcanje proljetnica i repice, razvoj zajednica do maksimuma, punjenje košnica bagremovim medom, kako je znao reći pok. kolega Pero : „nose i u rupu od eksera“ te na kraju i vrcanje glavne paše. O ovom svibnju će se pričati još godinama po najlošijim rezultatima.

   Brdski bagrem je završio sa cvatnjom, jednako neslavno kao onaj baranjski ili nizinski. Uništilo ga je loše vrijeme s 5 dana kiše i hladnoće. Ovih dana se pčelari odlučuju i te male unose izvrcati i dočekati neku drugu pašu. A koju? Prođete li livadama, poljima ili šumarcima naći ćete samo zelenilo. Cvijeta još nigdje. Samo se nađe svibanjski simbol  - svib. Kupina, koja je znala požuriti i obojiti bagremov med u okvirima, još će mirovati 10-tak dana. Niti u posavskim predjelima nije bolja slika jer je amorfa potpuno smrzla. Do kraja svibnja će i cvatnja vinove loze, po pokošenim travnjacima sada okupanim kišom pakazuje se bijela djetelina. Jalova godina kada se ovisi o tihoj paši.

Do cvatnje lipe i kestena još je nekoliko tjedana. Zato i kod ovog jadnog vrcanja nemojte ostaviti zajednice bez zaliha. Posvetite se njihovoj njezi , obnovi matica, provjeri moguće izrojenih košnica, novim zajednicama dodati je šećerno-medne pogače i osigurajte se od grabeži.